U suzu ću te pretvoriti,
da te u oko sakrijem
i nosim te tako kroz sve
skrivene predele duše.
Da te pustim da mi
niz obraz slizneš do žednih usana,
ako čežnja nekada
postane teška kao noć
sklupčana na grudima.
U vetar cu te pretvoriti,
da te dodirnem
i umrsim u kose snom namirisane,
u času kad postajem trava
na obali pulsirajuće reke.
I u san ću te pretvoriti,
da te odsanjam,
bez prethodne opomene,
kad god mi se prohte.
U mesečinu ću te pretočiti,
da mi srebriš zenice
izgubljene u noćnoj tmini.
Sve ćeš postati,
sve ćeš mi biti,
jer ja tako hoću.
I nikog ne moram da pitam
može li i sme li tako biti.
Jednostavno ću oči zatvoriti
I postaćeš sve,
Prosto zato što tako hoću.
Plava Baklava
Pahulje
. Kao mala bela sunca. Nedostaju. Hvala, smajliću
.
… i postaces sve…
ne znam šta da kažem, jer sam ostala bez riječi bona.
upakovala si ti ovde sve, U foliju
Dollyka draga, u slobodno vreme vredno vežbam dekorativno pakovanje suštine
.