Još smo dužni, da odužim

Obećah, i valja se da obećanje ispunim. Skupljam posejane izazove, da ih savladam  i vežem u čvor – onako, s kraja, da se ne para pletivo 🙂

Dakle – prvo kroz šumu Vučkovićsku da protrčim, da ni meni ne bi Jupiter pao na glavu (to je ozbiljna pretnja):

Tri prijatelja sa bloga  – nekako ih ima više od tri pa ne bih da nabrajam, da ne bude duga lista a i da ne izostavim nekog bitnog samo zbog njenog skraćivanja (a i neki bi mogli da se prepadnu otkud se stvoriše ovde) . Prepoznaće se već oni, možda u mom osmehu 🙂 . 

Tri alatke koje najčešće koristim – ma ima ih, ima, ali dobro, da pokušamo ovako:

– hleb moj nasušni od ovog sokoćala pretežno zavisi

– bez njih ništa, nikuda, nikada … tu su da ispunjavaju sve zahtevne zadatke, koje se stavljaju pred univerzalne alatke: da radost dele, tugu rasteruju, greju kad treba, od sveta kriju, kuvaju, mese, vukljaju kese … i da ne nabrajam dalje 🙂

– da se brljam, prljam, oko sebe vredno mažem pa sastavljam do besvesti uz taj miris biberasti

Tri stvari koje želim:

– da mi dete poraste u zadovoljnog i, ako može, još i srećnog čoveka

– da dodjem do šarenog snega Kašmira

– da … eeeeeee, ovo je moja tajna, i nije najmanje važna ako je na kraju … 🙂 a nije neophodno da baš sve o meni i vrapci na grani saznaju

Tri osobine koje me opisuju:

hajd´ sad se prisećam šta kažu drugi, jer ja sebi mogu šta mi volja da mislim i menjam kad mi se prohte 🙂 .

Muški kažu: suviše jaka, ma šta to značilo 🙂 Ja se čudim i dodajem: pa samo umem da preživim. Od kad je to greh?

Jedno drago biće mi skoro reče: „Nisam ja nikada rekao da si ti normalna“ 🙂 Da li da to shvatim kao kompliment? 🙂

Na sve ja dodajem: ma, romantična sam i suptilna duša, maaaaaajkeeeee mi. A što mi ne veruju? 🙂

Eeeee, sad ovako, da ne drvim ja o sebi neke svoje vizije, evo vama lepo ovde tabak bele ´artije, pa se razmašite kako vam volja. A ja možda i saznam nešto zanimljivo i korisno i kako da postanem još malo bolja 🙂 .

Eeeeee, i još ovako. Da izazivam namere nemam – nikog bre više. Izazivala ja dosta u životu (najviše sudbinu, kako mi se čini), sad se jedno mirno poglavlje piše. Dakle, svi neizazvani, da mi lepo kažete: ´fala što sam na vreme na loptu stala i da sami lepo sve priznate i bez da vas pitam :-). A ja odoh sad da skitam. Još jedan počinje dan, nema smisla da skitara sam 🙂

Ostajte u zdravlju i veselju 🙂 . Pozdrav i tebi, Vučko – prijatelju :-).

Nastaviće se