Rasulo

Rasula sam ni malo nalik kapima jutarnje rose. Zuljam tabane izmedju teskih koraka ostrim komadicima sebe upornoscu posvecenog merkata. Raspevala ih je seta u laganom ritmu tek probudjenih trepavica u oktobarskom jutru. Akumulirana toplina jednog nestvarnog leta, sapetog nitima vlastitog prokletstva, cini da um odbija kalendar i trazi u pukotinama svakog dolazeceg dana prolaz ka izmicucoj slobodi.

Kotrljam zrnca duse medju skamenjenim rebrima, umesto daha. Tajna sila ih spaja u celine i vaja neke nepoznate unutrasnje predele. Rasulo mi osvetljava neistrazene svemire i zove me barsunastim glasom postojanja da ih otkrivam. Da li jos uvek volim izazove?

Blagosloven dan vam zeli Plava Baklava

Živeti opet

Toplina dolazeće kiše pomilovala me je po obrazu. Nagoveštaji nekada za sobom ostave duge meke tragove obavijene mirisom nade i iščekivanja. Ženskost se u meni neočekivano promeškoljila. Pogledom sam obuhvatila tišinu oko sebe, ispravila se, opustila ramena. Kao da sam na tren opet bila živa.

Dobro jutro vam želi Plava Baklava

Kako se to živi san

Lako je zaista 🙂

Odeš, iskoračiš, sagoriš do daske, digneš se iz sopstvenog pepela i ako si sve to pregrmeo ništa te više ne sprečava da živiš svoj san.

Nekada je jedno sagorevanje malo, pa se mora ponoviti 2-3 puta, ali kome ne pomanjka hrabrosti i upornosti, svakako će na kraju puta naći (ne ćup sa zlatom) ispunjenje sna.

Dalje, eh, dalje sve već ide po inerciji, skoro pa samo.

Srećno hrabrima i svaka im čast 😀

Plava Baklava

Teorija zivljenja

Prizeljkujem da je istinita teorija o našem postojanju na vise vremenskih paralela istovremeno. Verujem da, u tom slucaju, ovde zivim svoje moranje a tamo svoje snove. Pomislim tu i tamo da bi bilo fino umeti i ovde ziveti neki san. I jos pomislim, ako to ne moze, da bi bilo dobro da se sa ostalim JA povremeno malo menjam, pa da im manje zavidim 😀

Plava Baklava

Magicna boja

Okrecili smo predsoblje. Magicnom bojom. Svakog sata je drugacija. Dodjemo sad tako, hodamo, dodirujemo jos uvek prazne zidove, okrecemo se oko sebe i zacudjeno uzdisemo i komentarisemo. Magija je presla i na plafon, pa je pravi izazov naci trenutak u danu kada se vidi da je beo. Nijanse su skrivene u oku posmatraca.

Nase predsoblje tako nekako neverovatno lici na zivot.

Plava Baklava

Samoj sebi senka kad budem

Samoj sebi senka kad budem,

pesma će grgoljiti u mladoj travi

plavetnilom budjenja,

zbunjenog pogleda.

Noć krilom somotnim

strah će prekriti,

srcu ga skriti,

da ne cvili žalosno

pod teretom snova neostvarenih

i lažnog beznadja.

Ulazim medju obrise dana,

pokoravajući zoru bosim korakom.

Pesma travki mrvljenih stopalima

ne zvuči kao žalopojka,

dok otiskuju kapi rose

na razgolićene tabane.

Samoj sebi senka kad budem

pesmom ću se zvati,

neispevanom na pragu vremena.

Postaću nestvar u spletovima košmara

beskrajnih očekivanja,

srca treperećeg poput kolibrija.

Samoj sebi senka kad budem,

jednina će biti neraskidivno dvojstvo.

Opet.

Plava Baklava

Namera 1.deo (možda i jedini)

  • Odlučeno je: kupiću ti, za početak, jednu, i to levu cipelu. Ne, dobro, kupiću obe, znam da mora u paru ali samo levu ću ti dati da nosiš. Dobro je to tako, zbog mnogih stvari. Levom, obuvenom nogom kad zakoračiš suviše visoko, desna će ti biti kao uzemljenje, vesela, bosonoga, slobodna, osetljiva na dodir mirisne zemlje, svake travke. To je dobro da se ne izgubiš, sebe ne zaboraviš i ne pobrkaš značenja u životu.
  • Dalje, dobro je da tako svetom hodiš u neravnoteži, balansirajući. Bolje se čuva budnost i pažnja, ostaju izoštrena čula, nećeš lako potonuti u podrazumevanje.
  • Uvek ćeš lako prepoznavati godišnja doba po toplini podloge po kojoj ti bosa noga cupka. Niko te tu ne može prevariti lažnim informacijama i praznim obećanjima.
  • Eeeee, a jednom, kad ti se ta leva od hodanja i cupkanja i ispitivanja dimenzija raznih tudjina izliže i pohaba, ja ću ti podariti čaroliju – cipelu desnu. Taman malo leva noga da spozna slobodu i životna iskušenja, a desna zasluženo da se odmori u mekoći mirisne nove kože.
  • Tako će to biti, te će ti obe noge poput kolibrija otplesati svoje beskraje zanesene radoznalošću, sačuvavši opreznost koračanja i razigranost slobode koraka. A sada spavaj, i uljuljkaj još malo ta svoja nežna neobrušena stopala,životom nenačeta, tegobom netaknuta. Još malo …. Laka ti noć.

Plava Baklava